Microsoftovi Windows nisu besplatni, no zato za najpopularniju softversku platformu koja se nalazi na preko 90 posto osobnih računala postoje bezbrojni dodatni programi za koje nije potrebno izdvojiti ni kunu.
Uzrečica kako su najbolje stvari u životu besplatne u određenoj mjeri oslikava se i u softverskoj industriji za što postoji bezbroj primjera dostupnih i u Microsoftovom svijetu.
U ogromnoj ponudi besplatnih programa danas se nudi doslovno sve; od najjednostavnijih editora teksta do softiciranih alata za izradu trodimenzionalnih animacija.
Zbog popularnosti Microsoftovog operacijskog sustava, ovaj put koncentrirat ćemo se isključivo na Windows bazirane programe, one koji su se vremenom profilirali u neke od najkvalitetnije predstavnike u tipičnim softverskim kategorijama.
Neki od nabrojanih programa postoje i u verziji prilagođenoj Linuxu i njihovim izborom u eventualnoj softverskoj migraciji, na koju se primjerice može odlučiti matična tvrtka koja želi odustati od plaćanja Microsoftovih licenci, korisnik će se naći u poznatom okruženju i život će mu biti lakši – barem pred računalom.
Besplatan softver, tzv. freeware u principu se ne distribuira s kodom iz kojeg je napravljen. Freeware programi ne moraju nužno pratiti filozofiju otvorenog koda (open source). Najčešće takvi programi posjeduju licence koje dozvoljavaju slobodnu distribuciju i korištenje, no uz česta ograničenja koja se prije svega tiču komercijalne upotrebe programa.
Korištenjem besplatnih programa koji često nadmašuju svoje komercijalne konkurent teško se ne zapitati koji je motiv autora takvih uradaka; najčešće čisti altruizam, želja za dijeljenjem znanja ali i dobar način za vlastitu promociju. Nerijetko autori popularnih programa dobivaju vrlo primamljive poslovne ponude čime na koncu kapitaliziraju vlastiti napor koji u pravilu nikad ne ostaje bez rezultata.
Freeware programi dolaze iz velike obitelji shareware programa što je koncept koji je prije dvadeset godina prvi započeo Andrew Fluegelman. Shareware je termin koji se odnosi na način distribucije programa namijenjenih osobnim računalima, koji potiče presnimavanje, slobodnu razmjenu, objavljivanje na CD-ovima, testiranje . Prednost takvog načina distribucije je što korisnik program plaća tek nakon što ga je isprobao i uvjerio se da odgovara njegovim potrebama. Na ovaj način izbjegnuto je potencijalno nezadovoljstvo kupovinom softvera u trgovini kojeg korisnik postaje svjestan tek kada dođe kući i instalira program.
Za razliku od sharewarea koji se mogu bez kupovine licence koristiti samo određeno vrijeme freeware označava posve besplatne programe koje korisnik može kopirati i koristiti bez ikakvog ograničenja.