Dok sam posmatrala promene na čičku, lat. Arctium lappa, nisam u prvi mah uočila bilo šta pokretno.
Nijedan insekt na čičku, čudno.
A onda, neočekivano, tu je bila jedna jedina smrdibuba.
Smrdibube, lat. Carpocoris purpureipennis (De Geer, 1773), su insekti iz porodice Pentatomidae.
Zanimljive boje, stopila se sa čičkom.
Vrlo kratko, minut, dva i odletela je.
Smrdibube su dobile ime po specifičnom mirisu koji ispuštaju kada su uznemirene i na taj način se štite od predatora.
Hej, neki kažu da je to miris korijandera!
Nisam imala nepijatno iskustvo sa njima, nikada ih nisam videla u kući, ali što se tiče korijandera, nije na spisku začina koje koristim.
Neki ljudi obožavaju korijander u hrani, čak i u pićima, ali ne mogu da podnesu miris smrdibuba.
Na našem prostoru postoje dve vrste smrdibuba: šarene u nijansama braon boje i zelene.
Ova na mojim slikama bi bila smeđa mramorna stenica.
U neposrednoj blizini šarenih buba, stenica iz roda Eurydema, lat. Eurydema ornata (Linnaeus, 1758) koje su se baš zaigrale tog septembarskog dana.
Osim na otvorenom, nekultivisanom prostoru i netaknutoj prirodi ovi insekti se mogu naći i u baštama, njivama i voćnjacima.
Smrdibube najčešće napadaju divne plodove paradajza i paprike. Prvo probiju opnu ploda, a onda se hrane njihovim sokom, oštećujući ih trajno.
Hvala vam na vremenu posvećenom mojim postovima.
Imajte divan prolećni dan!
Srećni bili!