Mrtav pesnik u praskozorje,
razvivši gavrana iznad glave,
korača ukraj puta,
ostavlja tragove plave.
Kapi mu rekvijem poje...
(mesec je noćas na podu)
Na valu tame on pluta
promašujući slobodu.
U dnu mu jezika tinja
zov davnašnjeg stiha;
al΄ grakne prokletinja
i noć je iznova tiha...
Image 1
