Ovih dana u Hrvatskoj javnosti će se debata oko pobačaja( ako se tako može nazvati jer uglavnom s obje strane djeluje kao besciljno kreštanje) intenzivirati. Uzrok tome je najavljeni Hod za život koji će se održati u pet Hrvatskih gradova (Osijek, Rijeka, Split, Zadar i Zagreb). Moje stajalište je očito iz naslova i ovo pišem iz nekoliko razloga. Prvi je taj što želim svoje argumente protiv pobačaja "okupiti" na jedno mjesto. Nadalje, želim ljudima koji su na istoj, ali i na suprotnoj strani prezentirati argumente koje imamu u prilog mom stajalištu. Onima koji su na istoj oni možda pomognu u obrani njihovog stajališta, onima koji su na suprotnoj približiti mojoj strani (ili dopusti da nađu "rupe" u njemu),onima koji nisu nužno čvrsto niti na jednoj niti na drugoj strani možda stavim neke nove upitnike nad glavnom i potaknem na razmišljanje itd. Na kraju - pokušati ću smjestiti problem legalnosti i dostupnosti pobačaja u kontekst neke šire kulturalne borbe i neke šire borbe za političku moć jer, iako bi možda trebalo biti, pitanje pobačaja nije pitanje samo znanosti, samo filozofije ili samo politike. Stav o pobačaju često odlazi "u paketu" s osobnim uvjerenjima o ulozi države u društvu, uvjerenjima o tome kakvo bi idealno društvo trebalo izgledati, religijskim uvjerenjima itd.
Ideja da protivnici abortusa daju konačan odgovor na pitanje na koje se ne može dati konačan odgovor jer je "pre-kompleksan" je mit. Da, znamo kada počinje ljudski život. Kada kažemo da znamo kada počinje život ne iznosimo filozofsku ili religijsku tvrdnju. Za spoznaju kako ljudski život počinje začećem trebamo samo znanost - biologiju. Često pobornici abortusa misle kako ovime iznosimo filozofsku tvrdnju, našu subjektivnu ideju da se radi o ljudskom životu od začeća. Ali ne, ne radi se o našem osobnom vrijednosnom sudu - kada kažemo da ljudski život počinje od začeća iznosimo znanstvenu činjenicu. Svakoga tko ulazi o raspravu o tome podsjetite da raspravlja i kontrira znanosti, ne vašim osobnim uvjerenjima.
Rječnik koji okružuje pitanje čovječnosti ili ne-čovječnosti toga "nečega" sadrži termine kao što su "nakupina stanica" ili "parazit". Ovaj potonji izraz za dijete u maternici nije samo dehumanizirajući nego i pogrešan iz više razloga. Da bi se nešto bilo prepoznato kao parazit ono mora biti organizam druge vrste - što nerođeno dijete nije, ono mora dolaziti izvan organizma - nerođeno dijete započinje svoj život unutar majke, paraziti su štetni za domaćine - trudnoća može imati neke nepovoljne posljedice za majku, ali ni približno onakve kakve ima parazit, paraziti dolaze u direktna kontakt s tkivom domaćina - nerođeno dijete živi u posteljici, paraziti općenito oslabljuju kapacitet za obnavljanje stanica domaćina - kod fetusa, učinak je obrnut, parazitski odnos je općenito štetan za domaćina na nekoliko načina - novorođenče je zdravo za majku emocionalno, kognitivno i kemijski i najočitija razlika: fetus je ljudsko biće u razvoju, ono nikada neće biti ništa drugo do ljudskog bića. Čak i u prvom tromjesečju fetus ima potpuno funkcionalnu srce, razvijene ruke, noge, oči, dovoljno razvijen neurološki sustav koji može osjetiti bol. Parazit nije ljudsko biće i nikada neće biti, dok su zigota i fetus različite faze u razvoju ljudskog bića.
Prema istraživanjima većina Amerikanaca, čak i oni koji sebe smatraju "pro-choice" - protive se pobačajima u kasnijim fazama trudnoće, čak i kada je razlog nepovoljna socio-ekonomska situacija, dok ih nešto više odobrava pobačaje u slučaju opasnosti za majku ili slučaju nekih anomalija kod fetusa. Oni koji se zalažu za abortus iz bilo kojeg razloga u bilo kojoj fazi trudnoće to znaju, zato se većina članaka vezana za pobačaje u drugom ili trećem tromjesečju bavi stvarnim slučajevima opasnosti za majku ili anomalija kod fetusa. Ti slučajevi sami po sebi nisu mit, ali ideja da oni predstavljaju većinu takvih slučajeva je apsolutno mit. Uglavnom se navodi situacija gdje je dijete bilo željeno, nešto je pošlo po krivu i majka je morala donijeti tešku odluku o prekidu trudnoće. Velika većina pobačaja u drugom i trećem tromjesečju se ne obavlja iz tih razloga, razlog zbog kojeg njih često gledate u medijima je taj što oni koji propagiraju pobačaj znaju da će većina ljudi emotivno reagirati na takve tužne priče nego što će pogledati statistiku i informirati se koliko pobačaja u drugom i trećem tromjesečju ima medicinski uzrok.
Iz tablice je jasno vidljivo da se samo 21% pobačaja nakon trinaestog tjedna vrši zbog zdravlja fetusa, dok se 10% pobačaja vrši zbog zdravlja majke. To znači da se 69% pobačaja obavlja elektivno, iz ne-zdravstvenih razloga. Ovo su brojevi iz istraživanja koje je proveo Guttmacher institut. Taj institut je sve do 2007. godine bio dio Planned Parenthood neprofitne organizacije koja je jedan od najvećih pružatelja pobačaja u SAD-u. Čak i ovakvi brojevi s kojima su oni izašli idu u prilog tezi da se većina abortusa u kasnijoj fazi ne obavljaju iz zdravstvenih razloga, ali čak i ti brojevi su dobiveni uz prilično široke definicije "osobnog zdravlja" i "zdravlja fetusa". Tako se naprimjer, zabrinutost majke da neće moći dobiti adekvatnu prenatalnu njegu svrstava pod "zdravlje fetusa" iako to nema nikakve veze sa stvarnim zdravstvenim stanjem fetusa. Ovakve podatke je inače teško pronaći, ali savezna država Arizona vodi statistiku o pobačajima i prema njihovim statistikama pobačaji od 14. do 20. tjedna se vrše u postotku od 1.6% zbog zdravlja majke i 6.8% zbog zdravlja fetusa. Nakon 21. tjedna brojka za pobačaje koji se vrše zbog zdravlja majke je gotovo ista (1.7%), dok su pobačaji zbog zdravlja fetusa tada na 18.4% što je očekivano jer kako trudnoća napreduje tako su zdravstveni problemi fetusa očitiji. Ako uzmemo statistiku koju nam daje država Arizona dobivamo da se čak 80% pobačaja, u razdoblju nakon 21. tjedna kada fetus ima 50% šansu za preživljavanje - ne vrši iz zdravstvenih razloga.
U Hrvatskoj udio pobačaja koji nisu zdravstveni iznosi 85,68%.
Istina je da postoje komplikacije i zdravstveni problemi za koje rješenje može biti pobačaj (bilo ono ispravno ili ne), ali također istina je da je to relativno mali broj pobačaja i zakoni koji se donose na pobačaj se ne trebaju temeljiti na takvim manjinskim slučajevima.
Vjerojatno ste bezbroj puta pročitali ili čuli kako će žene pobaciti bio pobačaj legalan ili ne i da ih zabranom samo činimo opasnijim. Već spomenuti Guttmacher institut zaključuje da ne postoji veza između učestalosti pobačaja i njegovog zakonskog statusa. Kako su oni došli do takvih rezultata? Najprije su podijeli su svijet u pet regija prema broju pobačaja na tisuću žena.
U prvom redu se nalazi stopa pobačaja kada je on u potpunosti zabranjen ili dopušten zbog spašavanja majčinog života, u zadnjem redu se nalazi stopa pobačaja u državama gdje je on dostupan na zahtjev.
Iz ove tablice bi se moglo zaključiti da je Guttmacher institut u pravu. Ne samo da ne postoji veza između učestalosti pobačaja i njegovog zakonskog statusa nego je stopa pobačaja u najrestriktivnijim zemljama i učestaliji od onih najliberalnijih. "Zašto trošiti vrijeme na borbu protiv pobačaja kada će se pobačaji ionako vršiti, samo će biti opasnije po majku?" - pitanje koje često čujemo od ljudi koji se zalažu za lako dostupan pobačaj. Pa, postoji mali problem s ovim i sličnim istraživanjima. Koji je to problem? Ako ste ikada radili bilo kakvo istraživanje ili samo jednostavno razmišljali o određenim fenomenima u društvu - znate da treba u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na dotični fenomen. Poprilično važan faktor koji nije uzet u ovom istraživanju je broj neželjenih trudnoća.
Bez broja neželjenih trudnoća podaci o stopi pobačaja i odnosu sa zakonskom regulativnom nemaju smisla. Naravno da će stopa neželjenih trudnoća biti puno manja u razvijenim zemljama nego što je u nerazvijenim. Na stopu neželjenih trudnoća utječe puno faktora kao što su religija, obrazovanje, ekonomska situacija... Kako zakonska regulativa utječe na stopu pobačaja može se iščitati ako npr. gledamo savezne države SAD-a. Kada uzmemo u obzir stopu neželjenih trudnoća, zakonsku regulativu pobačaja dobivamo jasnu sliku: zakon također utiče na stopu pobačaja. To je kada bi Kina zabranila jedenje pasa, a Hrvatska(hipotetski) dopustila.... to što bi stopa pojedenih pasa u Kini i dalje bila ogromna u odnosu na Hrvatsku nije dokaz da zakon nema apsolutno nikakve veze sa stopom ubijenih i pojedenih pasa. Kultura i običaji imaju određenu težinu, zakoni i koliko se oni dobro provode ima određenu težinu. Kada je nešto teže napraviti manje ljudi to i radi - to je instinktivno i zdravorazumsko razmišljanje.
"Hill to die on" je aluzija na vojnu praksu osvajanja gore ili uzvisine ne pridajući nikakvu pažnju na moguće žrtve ili nedostatak ikakvih dobitaka u slučaju da se ona osvoji. Nakon "rušenja" nekoliko najvećih mitova vezanih za abortus postavlja se pitanje zašto je toliko ljudi investirano u to da širi zablude i neistine, zašto za njih ovo pitanje predstavlja goru na kojoj vrijedi poginuti? Tko gubi kada se ovom problemu pristupi razumno i principijelno? Zašto pobačaj, kod jednog dijela njegovih zagovornika nije samo krajnja nužnost kada može doći do ozbiljnih problema sa zdravljem? Zašto su određene ideologije toliko investirane u to da pobačaj bude "ženin izbor" ili prema nekim trashmarksističkim portalima "Hrvatska vrijednost"? Odgovor je jednostavan - moć.
Ideja da se protivnici pobačaja protive pobačaju samo zato što žele kontrolirati žensku seksualnost je samo projekcija. Situacija u kojoj ljudi koji na svaki politički problem kao rješenje imaju neki oblik regulacije, zabrane, kvota, kontrole govora svoje neistomišljenike optužuju za želju za kontrolu seksualnosti samo zato što žele pravo na život proširiti i na one koji nisu prošli kroz porodni kanal je u najmanju ruku komična, ali je i dalje u skladu s njihovim političkim ciljevima. Jedan od glavnih političkih ciljeva neprijatelja slobode je uništenje obitelji gdje laka dostupnost pobačaja čini samo jedan od "vektora napada". To čak nije ni neka tajna ili nešto što oni pokušavaju sakriti - iako se te ideje možda predstavljaju kao nešto novo i progresivno one su u suštini samo loše prepakirani marksizam.
Država ne može temeljito i pravilno podjarmiti pojedinca koji je već "podjarmljen" osjećajima ljubavi i potrebom za ispunjavanjem određene uloge unutar vlastite obitelji i/ili zajednice. Ono što ljevica želi je monopol na vjernost. Ako pojedinac ima vjernost prema bližnjima veću nego što je ljubav prema "kolektivu" ili državi jedini odgovor na to je eliminacija obitelji(ili drugih sličnih zajednica). Ako pojedinac sebe ne može natjerati na brigu o "kolektivu" koji bi trebao prioritizirati prije svega ostaloga, koji je odgovor na taj problem? Ako pojedinac ne može mariti za apstraktni koncept(a ne može) treba ga nagovoriti da ne mari za ništa. Ovakvo stanje je može nazvati paklom na Zemlji - život koji postoji na životinjskom, ali ne i na ljudskom nivou.
