Nikada nije pogrešan trenutak za pokušati razumjeti neki novi termin koji sa sobom donosi puno pitanja, ali i rasvjetljuje neke zablude. Jedan od takvih termina je polilogizam, i vjerojatno ste ga sami primjenjivali u različitim životnim okolnostima, ali se najčešće implicitno koristi u filozofiji i politici.
Polilogizam dolazi od Grčkih riječi poly što znači mnogo i logos što znači logika. Polilogizam je da ideja da se logika razlikuje kod različitih umova. Ovaj termin se pripisuje Ludwigu von Misesu koji je tvrdio da polilogizam opisuje marksizam i puno drugih društvenih filozofija. Po Misesu - polilogist je onaj koji pripisuje različitu logiku različitim grupama ljudi koje se mogu temeljiti na rasi, spolu, klasi, dobi itd. Dva najčešća oblika polilogizma su marksistički polilogizam koji se temelji na klasnim razlikama i nacistički polilogizam koji se temelji na rasnim razlikama.
Primjer marksističkog ili klasnog polilogizma je ideja da je um nekog kapitalista(buržuja) različit od uma nekog radnika(proletera), tako da kapitalist i radnik nikada ne mogu doći do istih zaključaka koristeći vlastite umove jer je način tj. logika njihova razmišljanja određena njihovom klasom.
Kod nacističkog ili rasnog polilogizma postoji ideja da je npr. logika kod pripadnika "arijevske rase" različita od pripadnika "crnačke" ili "azijske rase".
Prva kritika polilogizma, koju navodi Mises je u tome što nitko od polilogista ne definira "klasu" ili "rasu" tako da bi te dvije odrednice jasno definirale na koji način to netko "razmišlja" ili koja je njegova "logika".
Čak i kada bismo mogli, u svrhu argumentacije, bez greške objektivno definirati "rasu" i "klasu" niti jedan polilogist ne definira kada se to točno "struktura uma" mijenja kod malih promjena. Uzimo za primjer nekoga tko se s osamnaest godina zaposli u pekari kao pekar. On je prema marksističkim polilogistima u ovom slučaju samo radnik, proleter. Recimo za primjer da taj pekar marljivo radi i štedi 10 godina i kupi pekaru od vlasnika i uvede promjene u poslovanju koje povećaju dobit pekare. Nakon toga otvori pekaru u drugom dijelu grada, zatim treću i četvrtu, sve dok jednog dana nema lanac pekara u cijeloj državi. On je sada prema marksističkim polilogistima kapitalist ili buržuj. Kada točno ovaj pekar gubi "duh" i "strukturu uma" radničke klase i postaje nemoralni kapitalist i eksploatator?
Također, možemo pitati rasne polilogiste kakva je mentalna struktura osobe koja ima roditelje različitih rasa? Koja je mentalna struktura osobe kojoj je otac Talijan, majka Kineskinja? Ili nemaju mentalnu strukturu? Ako imaju kako ona izgleda?
Treći argument ili "pitanje" za polilogiste je "Kako se strukture ua točno razlikuju jedna između druge"? Kako se mentalne struktura jednog Rusa razlikuje od mentalne strukture Brazilca? Kako se mentalna struktura kapitaliste razlikuje od mentalne strukture radnika?
Četvrto i možda "najteže" pitanje za polilogiste je: "Kako to da postoje individue čija se "logika" razlikuje od "logike" njihove rase ili klase? Kako to da je jedan Karl Marx, osoba se teško može nazvati "radnikom" uspjela postati zagovornikom radničkih interesa? Kako je to uspio biti Engels čiji je otac bio vlasnik tvornice tekstila u Engleskoj? Kako je jedan Adolf Hitler postao zagovornik interesa arijevske rase? Čovjek koji je bio relativno nizak, blijed i imao crne brkove i prema nekim istraživanjima i nešto Židovskog DNA.
Ono što treba zapamtiti je da uvijek treba kritizirati ideje valjanim protuargumentima. Potrebno je strogo analizirati svaki argument i pronaći njegove slabosti(ako ih ima) a to znači i izbjegavati polilogizam u svakom obliku. Ako neki profesor ekonomije iznese mišljenje da je kapitalizam najbolji ekonomski sustav valjana kritika nije to da je on "buržujski apologet". Oni koji propagiraju ideje koje se oslanjaju na polilogizam često njime "imuniziraju" svoje teorije na bilo kakvu valjanu kritiku. Na kraju krajeva, mentalna struktura svih ljudi je samo jedna, i može biti samo jedna jer ne možemo ni pojmiti neku drugu.
Također, zato što kulturalne razlike postoje, ali to su samo kulturalne razlike, ne postoji fundamentalne razlika u strukturi uma između različitih skupina ljudi.
Polilogisti danas u Hrvatskoj su ljudi koji se protive referendumu o promjeni izbornog zakona, posebno drugom pitanju koje za cilj ima onemogućiti manjinskim zastupnicima glasanje o proračunu i glasanje o povjerenju Vladi. Nešto kao manjinski zastupnici ne bi trebalo postojati, ne zato što nam smetaju nacionalne manjine, nego najprije zato što ne postoji nešto kao "srpska" ili "talijanska" politika. Talijan i Srbin koji su socijaldemokrati su homogenija politička skupina od dva Hrvata od kojih je jedan konzervativac, jedan socijaldemokrat. U Saboru bi trebali sjediti zastupnici ideja ne zastupnici etniciteta, to je jednako besmisleno kao da u saboru sjede zastupnici šahista i zastupnici ribolovaca - istina, etnicitet je značajnija odrednica od hobija ili sporta, ali ideja je jednako glupa. Vlada koja bi smanjila poreze na rad ima jednake učinke na Slovaka i na Hrvata koji žive i rade u Hrvatskoj.
