Skraćeno ga se naziva svakako: Trg bana Jelačića, Jelačićev trg; lokalno je poznat i kao Jelačić-plac; stariji nazivi su Trg Republike (od 1947. do 1990.) i Harmica (od mađarskog harmincz - 30) jer se tu ubirala tridesetina, tj. postojala je mitnica na kojoj se ubirala daća.[1]
OpisUredi
Njime dominira kip bana Josipa Jelačića kipara Dominika Fernkorna, danas okrenut prema jugu. Kada je kip 1866. prvi put postavljen na trg, gledao je prema sjeveru, prema Mađarskoj. 1947. godine komunistički režim kip je uklonio, a 1990. kip je ceremonijalno vraćen na trg. trg je nosio ime Trg republike.
Na istočnoj strani trga nalazi se fontana koja je suvremena verzija Manduševca, iliti Mandušinog zdenca. Prema legendi, Zagreb je dobio ime po lijepoj Manduši koja je, zagrabivši vode iz tog zdenca, napojila vojsku koja je tuda prolazila.
Trg se nije oduvijek nalazio u krugu grada, već je bio prazna poljana ispod zidina Gradeca i Kaptola, na kojoj su obitavali došljaci kojima je pristup gradu bio zabranjen. Širenjem grada na Ilicu i Staru Vlašku i Trg bana Jelačića je postao najužim dijelom grada.
