Lavina na Mont Everestu
Lavina ili usov (ponekad pleonazmično i snježna lavina) nazivi su za rušenje velikih masa snijega niz strme planinske padine većih nagiba, najčešće zimi i u rano proljeće.
Strma planinska područja pogoduju nagomilavanju snježnih masa koje se pod utjecajem vjetra, potresa, jakog zvuka (pucanj, pisak lokomotive, ljudski glas) ili kretanja ljudi i životinja naglo obrušava niz padinu u dolinu.[1]
Djelovanje snijega može biti suho ili vlažno. Suhe lavine javljaju se zimi, kreću se velikom brzinom (do 100 m/s) i ispred sebe stvaraju vjetar velike rušilačke snage. Vlažne lavine nastaju u proljeće kada počne otapanje snijega, a odlikuje ih relativno visok sadržaj stjenovitog morenskog materijala (kamenja, blokova stijena i drveća) pomiješanog sa snijegom.[1]
Lavine često izazivaju velike štete i gubitak ljudskih života, mada su s obzirom na relativno slabu naseljenost planinskih područja svojim razmjerima ograničene u usporedbi sa drugim prirodnim katastrofama. Međutim, one u nekim slučajevima uz ljude ruše i naselja, uništavaju komunikacije (kablove) i šume. Primjer snježne nezgode velikih razmjera je Peru 10. 1. 1962. godine. Ovom prilikom, lavina je uništila devet naselja i usmrtila 4000 ljudi.[2]
Lavine su vrlo česta pojava na Alpama, a rijetka na Prokletijama. Evropske mjere zaštite od lavina su sljedeće:[1]
organiziranje službe nadzora i upozoravanja na opasnost
umjetno izazivanje malih lavina prije velikog nagomilavanja
sprečavanje nagomilavanja snijega na ugroženim mjestima
podizanje građevina za usmjeravanje i usporavanje snježne mase