Ako je baza sustava ista hardvrska osnovica, virtualno očito ne može posjedovati performanse pravog računala. To je razumljivo zbog zahtjeva za domaćinom sa kojeg se gostujući operativni sustav izvodi.
To međutim danas ne predstavlja osobit problem kad većina hardverskog sustava ostaje neiskorištne. Iskorištenost procesora u normlnom radu koje pretpostavlja paralelan rad internetskog preglednika ili aplikacije za elektroničku poštu i nekog uredskog programa rijetko prelazi 25% kapaciteta.
Korisnici Windowsa status iskorištenosti vlastitog procesora mogu jednostavno provjeriti klikom na kombinaciju tipki Ctrl+Alt+Delete te odabirom izbornika “performanse” i sami se u to uvjeriti
Sve snažniji centralni procesori doslovno vape za zadacima u kojima mogu ostvariti svoje pune potencijale. Osim toga oba najveća proizvođača Intel i AMD u svoja su proizvode počeli ugrađivati komponente koje i na hardverskoj razini ubrzavaju virtualizaciju. Do nedavno virtualizacija je bila najčešće softversko pitanje.
U približavanju računala korisnicima nevjerojatno važnu ulogu ima internet. Korisnička računala u budućnosti bit će samo klijenti svojevrstan most do snažnih udaljenih servera. Najbolji primjer takve filozofije je Google ili bilo koji drugi pretraživač.
Njegovi korisnici putem interneta ulaze u vrlo kompleksan sustav sačinjen od petnaestak tisuća servera što se na jednostavnom korisničkom sučelju popularne tražilice ne može lako zaključiti. Uostalom oni koji na Google dolaze kako bi pronašli željenu informaciju ne žele se zanemarivati složenom tehnološkom podlogom.
Na sličan način korisnici će uskoro pristupati aplikacijama za obradu teksta, videa ili bilo čega drugoga. Tehnološka podloga za realizaciju takvog okruženja već postoji jedina ograničavajuća okolnost je nedovoljna penetracija širokopojasnog interneta koja je preduvjet za mrežno računalstvo.
U takvom scenariju snaga osobnog računala bit će sve manje važna što će još više otvoriti prostor jeftinim osobnim računalima
