Naravno nije se samo Carpenter trudio računalo pretvoriti u ultimativni alat modernih umjetnika. 1980. godine Turner Whitted objavio je rad s novom metodom renderiranja sa simuliranjem refleksivnih površina, danas poznata kao Ray Tracing metoda.
Ray Tracing ili doslovno crtanje zrakama je metoda u kojoj računalo prati kretanje zrake određenog broja izvora svjetlosti, na temelju kojih zavisno o definiranoj perspektivi automatski sjenča i potamnjuje objekte koji u konačnici predstavljaju računalno generiranu sliku.
Ray Trace algoritam je hardverski vrlo zahtjevan, no kao rezultat iscrtava digitalne slike koje su spektakularne , a svojom realnošću mogu se uspoređivati s klasičnim fotografijama.
Razina realnosti koju nude slični algoritmi danas je uznapredovale do takve razine koja omogućuje kreiranje digitalnih likova koji na današnjim kino platnima u nekim scenama zamjenjuju čovjeka.
Premda su takvi pokušaji još uvijek rijetki i nesavršeni u budućnosti će se i to promijeniti što je najbolje pokazao ovogodišnji SIGGRAPH na kojem je predstavljen softver koji realno simulira ljudsku kosu što je još samo prije par godina bilo gotovo nezamislivo.